Razvijanje ekološke svijesti od velike je važnosti, rekli bismo od životne važnosti. Suočeni s ekološkim problemima koji će nam određivati budućnost, svaka ekoedukacija i ekoakcija hvale je vrijedna. Jedna je provedena u Vrgorcu, s dosad najvećim brojem zainteresirane djece.
Znate li koliko naše „malo“ može pridonijeti cijeloj zajednici i okolišu?
Dana 14. siječnja 2023. godine u gradu Vrgorcu organizirana je akcija sadnje stabala u sklopu nacionalne kampanje “Zasadi stablo, ne budi panj”, a sudionici ove nacionalne kampanje u našem mjestu bili su učenici Osnovne škole Vrgorac, Srednje škole Tina Ujevića, članovi Zajednice Pape Ivana Pavla XXIII., kao i članovi planinarskih društava iz Vrgorca i Rašćana. Uputili su se u ranim jutarnjim satima prema Poljanicama, zaravni s nekoliko livada na 460 m/nv iznad Vrgorca.
Učenici srednje škole akciju su iskoristili i za terensku nastavu povodom Međunarodnog dana planina, pod mentorstvom profesora geografije Josipa Bilića. Sunčano subotnje jutro bilo je pogodno za uspon prema odredištu i stoga su, kako su nam rekli sudionici, s radošću i elanom započeli avanturu. Sudjelovali su u akciji sadnje 600 sadnica stabala pinjola, čempresa, crnog i alepskog bora. Putem prema odredištu vladala je izvrsna atmosfera i svi su sudionici različitih uzrasta željno iščekivali početak rada. Prije akcije učenici su se morali informirati kakve će se dobrobiti ostvariti. Jedan od zadatka bio je da i ostale sudionike upoznaju s informacijama. A najvažnije su podijelili, a to je da jedno stablo može apsorbirati čak do 25 kilograma štetnih emisija godišnje, a sadnja stabala u urbanijim sredinama snižava temperaturu, posebice u ljetnim mjesecima kada se vrućinama itekako borimo.
Put po kamenitom terenu prema visokom odredištu nije bio lak, no, kako kažu učenici, definitivno se isplatio. Na terenu se zamahivalo teškim mašklinima, kopale su se rupe, a sadnice su se polagale nježno u zemlju.
Prema riječima sudionika, samo su se nadali da će brzo pasti kiša, da će sadnice pustiti svoje korijenje u kamenitom tlu škrtom zemljom i da će tu pronaći svoj dom. Na kraju radnoga dana cilj je postignut, sve sadnice bile su posađene. Kako bi se trud i rad nagradio i povratila snaga, na kraju zadatka svi su se sudionici okupili oko zajedničkog stola te su jeli grah koji su pripremili članovi Planinarskog društva Vrgorac.
Svjesni činjenice da su doprinijeli zaštiti i očuvanju okoliša, učenicima je bilo drago zbog druženja sa svojim vršnjacima, pa im posao nije teško pao. Uživali su u vremenu provedenom u prirodi te vremenu bez digitalnih uređaja koji im znaju ponekad okupirati cijeli dan.
Sve veći ekološki problemi zahtijevaju brza i djelotvorna rješenja. Organizatori i sudionici naglasili su da su ljudi jedina bića koja mogu donijeti i realizirati ekološka rješenja, a uključivanje najmlađih od velike je važnosti, životne važnosti.
Gledajući planine na obzoru, puni dojmova, sudionici su uživali i divili se prirodi. Rekli su nam: priroda zasigurno nije sama sebi svrha, čudesno je stvorena za čovjeka, donosi nam sve blagodati koje svakodnevno uživamo. A da bismo mogli u njoj i dalje uživati, moramo je i čuvati. Ovaj mali korak sigurno joj je značio puno. Zajedništvo i sloga svih sudionika radi istoga cilja poticaj je, ali i nužni uvjet, za rješavanje zajedničkih problema, ekoloških i svih drugih vrsta. Ova grupa ljudi doprinijela je maloj promjeni. Tako mogu i svi ostali. Promjena ovog svijeta na svima je nama.
Iva Herceg