Rokas Pukštas, Amerikanac litavskih korijena, jedan je od najvećih talenata Hajduka. Mladi veznjak iskoristio je Hajdukovu pauzu kako bi napredovao na utakmicama sa Solinom, a to mu omogućuje dvojna registracija. Skromni osamnaestogodišnjak došao je s drugog kraja svijeta zbog Hajduka, a ljubav prema sportu naslijedio je od roditelja, umirovljenih atletičara.
– Da, naravno da su imali utjecaj na mene i na moju karijeru. Od njih sam naslijedio atletski mentalitet i želju za stalnim napretkom, također zbog njih sport shvaćam ozbiljno. Moj otac igrao je nogomet prije nego što se krenuo baviti atletikom i vidio je moju veliku ljubav prema sportu. Dolazim iz malog grada i bilo je dobro vidjeti napredak koji sam postizao dok me on trenirao. Atletski korijeni mojih roditelja definitivno su imali velik utjecaj na mene.
Vidjeli smo da ti mama i mlađa sestra komentiraju objave na Instagramu, znamo da su ti one velika podrška… Koliko ti nedostaju?
– Nedostaju mi, stalno smo na videopozivima. Nije toliko strašno jer razgovaramo svaki dan. One su moja najveća podrška, odlično je znati da mi čuvaju leđa. Sad sve ide odlično, ali bilo je trenutaka kad nije sve bilo savršeno, no one su uvijek tu za mene s riječima utjehe. Zahvalan sam na njihovoj podršci i one su jedan od razloga zbog kojeg se bavim nogometom, želim ih učiniti ponosnima.
Obilježili su te zanimljivi nogometni počeci, prvo si bio u Kansas Akademiji, potom u Barceloninu kampu u Arizoni, a Hajduk te doveo u rujnu 2020. Kako su tekli transferi, je li sve išlo onako kako si zamišljao kada si krenuo u nogometni svijet?
– Dolazim iz malog grada u kojemu nogomet nije toliko velik sport, tek je četvrti po popularnosti. Svi moji prijatelji treniraju različite sportove. Uvijek sam mislio da sam dobar jer dolazim iz malog grada gdje sam se isticao, međutim morao sam ići u veći grad, Oklahomu City. Dolazak u Kansas City bio je najveći korak za mene, imao sam trinaest godina i selio sam se od obitelji, to je jedna od onih stvari koja se ne događa često, međutim moraš nastaviti raditi sve kao prije, kao u svom gradu. Bio sam ondje oko godinu i pol dana, nakon toga tražio sam sljedeći veliki korak jer sam osjećao kao da još uvijek samo donekle ispunjavam svoj potencijal, ali trebao sam novi izazov. Dolazak u Hajduk sa šesnaest godina bio je odličan za mene jer sam nastavio napredovati i nalaziti bolje trenere i okolinu. Bio je to velik korak i zahvalan sam na prilici koja mi je pružena.
Došao si u Hajduk sa šesnaest godina, kako je to utjecalo na tvoje školovanje?
– Pohađao sam američku online školu. Američko je školovanje mnogo drugačije od ovdašnjeg. Završio sam srednju školu sa šesnaest godina, nisam u školi već dvije godine. S obzirom na to da sam završio tako rano, sad imam više vremena da se fokusiram na ono što želim naučiti. Imam više vremena za trening i još uvijek čitam i pišem o stvarima o kojima bih htio naučiti. Odličan je osjećaj imati toliku slobodu.
Osim čitanja i treniranja, imaš li još neke hobije i želje?
– Imam. Želio bih svirati klavir, ha-ha! Nadam se da ću nekad i to stići.
Možeš li nam reći nekoliko riječi o kampu Barcelone u Arizoni? Čuli smo da si bio najbolji igrač, potom te Hajduk doveo u svoje redove…
– Barcelona ti daje mnogo slobode, ali najbolji su aspekt treninzi s europskim timovima i sloboda da mogu ići kad god želim. Ondje sam bio samo dva tjedna jer je korona zaustavila sezonu, međutim to je bilo sjajno iskustvo, dali su mi sve kako bih se poboljšao.
Imaš mogućnost dvojne registracije, igraš za Hajduk i Solin. Koliko je to iscrpljujuće za mladog igrača poput tebe?
– Mislim da je to jako dobra opcija jer za mene je sad najvažnije da dobijem seniorske minute i iskustvo. Odlično je što se Hajduk dogovorio da mogu igrati i sa Solinom. Trenutno je Hajduk na pauzi, ali ja još uvijek mogu igrati utakmice, tako se pripremam za Hajdukovu sezonu. Igrati utamice tijekom pauze je sjajno i korisno. Imam veliku pomoć svojih solinskih suigrača i to je odlično iskustvo. Tako želim nastaviti.
U SuperSport HNL-u u šest utakmica zabio si jedan gol, službeni debi za Hajduk upisao si 29.4.2022. protiv Dragovoljca. Kakvi su dojmovi i osjećaj igranja na Poljudu za prvu ekipu?
– Bilo je fantastično, posebno osjećaj da su navijači stali iza mene i bodre me. Ulazak u prvu ekipu neponovljivo je iskustvo, navijanje za male, ali bitne korake koje sam učinio bilo je važno za moje samopouzdanje i dobra motivacija da nastavim dalje. To je nešto što nikad prije nisam doživio i uvijek ću se toga rado sjećati. Dolazim iz Amerike, a tu je kultura drugačija, ovdje se toliko toga vrti oko nogometa i to mi se jako sviđa. Sam osjećaj da imamo tako izvrsne navijače i cijela atmosfera nešto su posebno.
Prvijenac u seniorskom nogometu, a za sada jedini u SuperSport HNL-u, bio je u dresu Hajduka u remiju sa Slaven Belupom 12.11.2022. Budući da si krenuo od prve minute, kako si doživio sam pogodak i kako si se osjećao nakon što si opravdao svoju poziciju u prvih 11?
– Bilo je neočekivano, nisam znao kad ću krenuti u utakmicu od prve minute, doznao sam dva sata prije. To je nešto što tjednima i mjesecima prije vizualiziraš, mnogo sam razmišljao o tome. Razmišljanje o tome što bi se moglo dogoditi pripremilo me za igru. S obzirom na to da sam svoj debi vizualizirao sto puta, osjećao sam se nestvarno. Bilo je to čudno iskustvo, ali osjećaj da sam uspio i pomisao da pomažem timu nevjerojatan je.
U Prvoj HNL juniora u 24 utakmice postigao si 11 golova i upisao jednu asistenciju. U UEFA Youth league imaš jedan pogodak i asistenciju u šest nastupa. Kakav je osjećaj drugi put igrati osminu finala tako velikog natjecanja drugu godinu u nizu? Koja su tvoja predviđanja za Šahtar, prošle ste godine ispali na nes(p)retne jedanaesterce od velikog Atletico Madrida…
Sjećam se utakmice s Atleticom, bila je odlična. Ja sam pucao zadnji jedanaesterac i promašio, zbog toga osjećam onu “dobru ljutnju” i želim pobijediti Šahtar jer imam osjećaj da se moram dokazati. Želim igrati protiv Šahtara i razvaliti.
Općenito postižeš odlične rezultate, i u juniorskoj i u seniorskoj kategoriji. U Kupu si nastupio u dvije utakmice, za Solin u tri utakmice zabio tri gola, 18.11. donio si pobjedu momčadi s dva pogotka. Kako si se snašao u Solinu i koliko je teško održati formu na toliko visokoj razini?
Najvažnije se dobro pripremiti za utakmicu, ako se za svaku utakmicu pripremaš na visokoj razini, rezultat neće izostati. Ne razmišljam o tipu utakmice, samo razmišljam o pripremi. Želim izaći i uživati u igri, ali prvenstveno dobro odigrati.
Za kraj, opiši nam život u Splitu, kako je teklo navikanje na ovaj mentalitet i stil života?
Brzo sam se naviknuo na Split, najviše mi se sviđa vrijeme, sasvim je drugačije nego u Americi. Osim vremena, volim ljude u Splitu, jako su pristupačni. Sviđa mi se što se ovdje sve vrti oko nogometa i što ljudi jako vole Hajduk i vjerni su navijači. U slobodno vrijeme volim prošetati Rivom. Sve u svemu, oduševljen sam svojim novim gradom i klubom.
Mia Milković i Franka Kurobasa
