Čini mi se da sam postala David Copperfield. Imam osjećaj da ću jedan dan sebe sresti na stepeništu.
Posjetili smo Radio Dalmaciju i vidjeli profesionalce na djelu, drage i nasmijane ljude. U jutarnjem programu zatekli smo prvi glas Radio Dalmacije, jasan i upečatljiv, prepoznatljiv od Prevlake do Sv. Roka, i šire. Najbolji radijski glas 2021. godine.
U opuštenom ozračju naši mladi novinari intervjuirali su Editu Lučić Jelić.
Što vas je privuklo da postanete radijska voditeljica?
Kao što se sve najljepše stvari u životu događaju spontano, tako se meni isto moj poziv dogodio. Ja sam, inače, po struci nastavnik razredne nastave i jednog dana, bilo je to prije puno, puno godina, dok sam pripremala diplomski za zvanje učitelja, na Rivi je bilo puno ljudi. Radila se audicija za jedan gradski najslušaniji radio. Prijavila sam se na audiciju jer mi nikada nije bio problem voditi predstave, priredbe. Bila je audicija i ja sam na nju zaboravila. Nakon mjesec, dva nazvali su me da sam primljena na tada Radio 24. Otišla na taj radio i radila godinu-dvije te sam malo sredila i dotjerala glas. Nakon toga bila je audicija za Radio Dalmaciju i sve ostalo je prošlost. Kako sam počela ovdje, jedno sam vrijeme bila učiteljica dok nisam položila stručni ispit i onda se potpuno posvetila radiju.
Kako ste se rješavali treme u početku, jeste li je uopće imali?
U radijskim početcima nikad nisam imala tremu. Kao mala sam uvijek voljela plesati, morali su me svi gledati, a ako bih pjevala, svi bi me morali gledati i pljeskati. Uvijek sam se prijavljivala na školske priredbe i predstave. Tako da nemam tremu kad je neki veći nastup ili kada sam na televiziji ili kada moram biti pred 50 000, 60 000 ljudi kao što je bio doček Vatrenih na Rivi. Mene više bude strah hoće li mikrofoni raditi, hoće li se istrošiti baterija na mikrofonu, hoće li mi puknuti najlonke, hoće li puknuti peta na cipeli…
Što Vi mislite što je potrebno imati da biste se izdvojili iz mase, da biste postali poznati?
Vaša kolegica je rekla da je dovoljno imati lijep i ugodan glas. Jako puno voditelja ima lijep i ugodan glas pa možda nekima nije to to. Trebaš imati svoju osobnost, trebaš biti ono što zaista jesi, ne glumiti, nego uvijek biti iskren na radiju. Kada si iskren na radiju, to slušatelji osjete. Ako ti je teško, neka to osjete. Ako ti se plače, zaplači, zašto ne? Puno puta sam znala zaplakati u eteru. Ako ti se smije, smij se! Ali budi originalan i budi to što jesi.
Volite li više raditi/sudjelovati u TV emisijama ili na radiju?
Definitivno na radiju. Radio mi je broj jedan. Imala sam ponude za ići na državnu televiziju, no radio je moja ljubav broj 1 i to je tako i nakon 30 godina rada.
O kojem ste zanimanju maštali dok ste bili mali? Jeste li već tada znali da želite postati radijska voditeljica?
Ma ne. Kao mala htjela sam biti balerina. Onda sam htjela biti pjevačica pa sam malo i propjevala. Zatim sam htjela biti tipkačica na blagajni! U naše doba tipkalo se na blagajni i meni je to bilo zanimljivo. Htjela sam biti i učiteljica pa sam postala učiteljica. Međutim, ovo sam postala što jesam sasvim slučajno.
Smatrate li da Vam je ovo posao ili poziv?
Ovo je poziv. Ovo nikad ne doživljavam kao posao nego jednostavno se ujutro ustanem i idem na radio. To je tako i nakon puno godina.
Što biste htjeli biti da niste radijska voditeljica? Biste li nastavili raditi u školi ili?
Mislim da ne bih, posao u školi je jako stresan na jedan drugi način, tako da mislim da bih to zaobišla. No, voljela bih biti pjevačica!
Koja Vam je najdraža radijska emisija?
Radio Dalmacija i Dobro jutro, Dalmacijo, naravno.
Gdje se vidite za pet godina?
Na istom ovom mjestu i s nekim planovima koji će, nadam se, upaliti.
Tko Vam je bio najzanimljiviji gost?
Imali smo puno gostiju, ne mogu ni jednog posebno izdvojit’. Nama su svi prošli, sva najveća imena sporta, glazbe, od jednog jedinog Olivera i Gibonnija do glumaca, do predsjednika države, svi koji su bili. Tako da ne bih nikoga posebno izdvojila. No, imala sam intervju s pjevačem koji je moj idol iz snova, a to je Zdravko Čolić. Vodila sam mu press konferenciju, a nakon toga smo bili na ručku i te večeri sam ga intervjuirala. Tu mi se ispunio životni san. Pričali smo o djeci. Tada smo oboje imali tinejdžerke pa smo si davali savjete.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Moj radni dan je vrlo turbulentan, mama sam trima curicama i supruga privatniku, što znači da je rijetko kući. Ujutro se oko 4:15 probudim, pripremim sve i dođem na posao oko 5:00, 5:10. Zatim budim svoje kolege kojima se spava i napravim im kavu tako da ih dočeka miris kave. Meni buđenje tako rano ne smeta, ja jako malo spavam. Pripremim se za program, u 6:00 krećemo i sve do 10:00 me čujete. Nakon toga, zajedno s producenticom, pripremamo sutrašnji dan. U zadnje vrijeme, to jest zadnjih nekoliko mjeseci, jutra su uz Sinišu Garbina i mene.
Kako uz sve ove radijske obaveze rješavate i kućanske obaveze?
Iskreno da vam kažem, ne znam. Čini mi se da sam postala David Copperfield. Imam osjećaj da ću jedan dan sebe sresti na stepeništu. Laku noć, dobro jutro, više ne znam ni koja je ura, ni kad ustajem, ni kad se budim.
Kako uspijevate biti pozitivni u eteru ako imate loš dan?
Zaboravim na sve i odglumim. Sve mogu zaboraviti, na sve se mogu skoncentrirat, samo ako djeca imaju temperaturu ili su bolesna, onda ne mogu odglumiti ništa.
Imate li neku temu o kojoj biste mogli stalno pričati?
Imam par tema. To su: kava, hrana, muško-ženski odnosi i odgoj tinejdžera. O tim temama bih mogla pričati dan i noć.
Prepoznaju li Vas ljudi po glasu u dućanu, na ulici?
Svugdje, a u zadnje vrijeme sve više i više kako sam dosta aktivna na društvenim mrežama. Često objavljujem neke svoje male jutarnje poštapalice koje su ljudima zanimljive. Vodim i puno koncerata i evenata po Dalmaciji i Splitu pa me i tako prepoznaju. No, u pitanju su uvijek lijepi komentari i susreti sa slušateljima.
Što vam najčešće govore?
„ ‘Alo, Edita, kraljice! Kako mo’š ujutro se smijat’ u 6 sati? Mi se ne možemo razbudit’, a ti se smiješ.“
Koju vrstu glazbe preferirate, stranu ili domaću?
Pa zavisi, kako sam dijete rođeno 70-te i neke najbolji period glazbe su mi 80-e. Studio 54 i Zdravko Čolić, to je nešto što stalno mogu slušati.
Koja Vam je najdraža pjesma, imate li nekog favorita?
Sve su mi dobre, ne mogu se odlučiti. Svako malo u eteru pjevam pop stvari, domaće, strane, sve! Tako da ja nikada ne mogu izdvojiti neku najbolju, za svako drugu kažem da mi je najbolja.
Koji Vam je ljudski izum najkorisniji, bez čega ne možete?
Rekla bih da je to televizija. Obožavam televiziju i meni je idealan odmor petak popodne kad su djeca u školi u popodnevnoj smjeni i kad muža nema doma, pogotovo ako je vani kiša. To je Božić prije Božića.
Nika Klišanin