Projekt ‘Sloboda i odgovornost’ realiziran je i ove godine s učenicima osmih razreda. Radionice na teme: Dostojanstvo, Povjerenje, I samo reci ne s osmašima je provela profesorica Ana Perišić, stručna voditeljica Centra za hagioterapiju Split. U okviru tog projekta osmaši su posjetili i zajednicu Cenacolo u Ugljanima. Rad, odgovornost, zahvalna molitva za sve primjereno i darovano putokaz su i savjet koji se prenose iz ove škole života.
Kao uvod u ovu temu, možete li nam reći nešto o sebi?
Odrasla sam u Omišu, istina, išla sam u jednu seosku područnu osnovnu školu, a srednju ovdje u Omišu. Ovo je moj kraj, silno ga volim. Studirala sam i radila niz godina u Zagrebu i neko vrijeme u inozemstvu. Uvijek se rado vraćam i veseli me svaki dolazak u Omiš, čak i radni, ne samo neki godišnji odmor u prelijepom Omišu.
Što je to zapravo hagioterapija i čime se ona bavi?
Utemeljitelj te metode je naš poznati profesor dr. Tomislav Ivančić koji je bio dugogodišnji dekan i rektor Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Došao je do spoznaje da čovjek unatoč svojem zdravlju, možda na psihofizičkoj razini, čak i kao vjernik osjeća neke duboke unutarnje patnje kao što su nemoć da oprosti bliskoj osobi, pogotovo onima iz ranog perioda svojeg života. Nemogućnost daljnjeg ostvarivanja zdravih međuljudskih odnosa, da ima problem s ovisnostima, da se osjeća bezvrijednim, nekako kao u beznađu, besmislu života. Budući da je bio teolog i filozof proučavao je zapravo antropološko područje čovjeka. Tako da se hagioterapija zapravo bavi onim temeljnim po čemu je čovjek čovjek, vrhunsko stvorenje, odnosno onim što čovjeka čini čovjekom, a to je njegova duša koja može itekako biti izranjena. Ranjenost se očituje kao besmisao, obezvrjeđivanje života, suicidalnost, depresivna stanja iz kojih proizlaze mnogi različiti poremećaji ponašanja.
Što je povod održavanja radionica u našoj školi?
U sklopu udruge Centar za hagioterapiju radim u projektima prevencije ovisnosti i agresivnosti kod djece i mladih. Projekti su verificirani od strane resornog ministarstva i agencije za odgoj i obrazovanje. Jednim dijelom ga podržavaju i financiraju naša lokalna zajednica, tako i grad Omiš, grad Split i mnoga druga mjesta. Znači, prvenstveno prevencijski program koji se obrađuje i provodi u osnovnoškolskom obrazovanju.
Što je po vašem mišljenju povreda dostojanstva? Recite nam nešto o tome.
Dostojanstvo ljudske osobe je ono temeljno od čega i zbog čega čovjek živi. Znači osoba/čovjek jedino zapravo ima samoga sebe. I osoba je originalna i neponovljiva, nigdje u svijetu neće biti netko kao što si ti, kako što sam ja i iz toga razloga je najvažnije ono što čovjek može i treba sačuvati, a to je poimanje samoga sebe. To proizlazi i očituje se kroz dostojanstvo. Ukoliko mu je povrijeđeno dostojanstvo u smislu da je na neki način obezvrijeđen, da je neka laž o njemu rečena, da mu nije uzvraćena ljubav koja mu je potrebna pogotovo u obitelji, onda se on jako teško poslije razvija u smislu ostvarivanja novih međuljudskih odnosa i nije u stanju na neki način prepoznati tko bi on trebao biti, a time ni razvijati svoje sposobnosti.
Što je po vama sloboda?
Sloboda je ono što mladi ljudi govore, a mi odrasli živimo. Nažalost, činiti, raditi i govoriti što god i kad god želiš nije sloboda. Znači, važno je isticati što je sloboda. Filozofija tu vrlo jasno i jednostavno izvodi definiciju pojma slobode. Sloboda je stalna čovjekova sposobnost da uvijek iznova bira isključivo i jedino dobro. Dobro se smatra pod jednim od vrednota, a tu su i druge vrijednosti: istina, dobrota, pravednost, ljubav, ljepota, unutarnje postojanje života i tako dalje. Ukoliko čovjek u skladu s vrednotama misli, govori, očekuje i djeluje, onda jest slobodan čovjek. To je stalna ljudska nužna aktivnost. Nismo nikad do kraja slobodni, ali težimo ostvarenju i neizmjernom razvoju.
Vi ste u školu došli kako biste rekli osmašima nešto o ovisnosti pa možete li to pojasniti i nama?
U sklopu ovog projekta imam nekad malo više sati, a nekad samo jedan sat gdje se trebam predstaviti i reći nešto iz svog iskustva rada i života. Neka iskustva ranjenog dostojanstva, povjerenja i smisla života sam osobno prošla. Kao mala sam bila jako bolesna, morala sam polagati razrede i uvijek me je nekako taj osjećaj manjka vrijednosti pratio dok se nisam upoznala s hagioterapijom, a onda kad sam to nadvladala, to je postalo najveća sposobnost u mom rad s djecom s poremećajima u ponašanju. Ono što mi je bila patnja, postalo je moj dobitak. U sklopu projekta prevencije mi upoznamo djecu s onim što mogu biti zamke ovisničkog ponašanja. Objašnjavamo im gdje počinje ovisnost i što je uvjetuje. Upoznajem ih statistikama u nekakvom našem sadašnjem vremenu i pokušavam ih uvesti u interakciju, razgovor da i oni to osvijeste jer obično misle da već sve znaju. Posebno ističemo posljedice ovisničkog ponašanja pa se bavimo agresivnošću, autoagresijom, žrtvama, promatračima koji ne sudjeluju u pomoći. Na koncu istaknem da mlada osoba treba u sebi osvijestiti pojam slobode, razvijati potrebu za dostizanjem slobode, težiti joj i na tom putu ostvarivati sebe kao originalnu i neponovljivu osobu.
Kako se možemo obraniti od ovisnosti i kako je možemo prepoznati kod nekoga?
Dijagnoza ovisnosti predstavlja čovjekovu nemoć da se iz ovisničkog ponašanja sam izvuče, potrebna mu je pomoć. Ovisničko stanje bliske osobe vrlo brzo svi primijetimo. Naprimjer, kod kockara primijetimo da nastaju problemi s novcem, da se osoba zadužuje, da je na neki način prokockala imovinu, da nastaju problemi u obiteljima. Problem ovisnosti nije vezan samo za onoga koji jest ovisnik, nego u najmanju ruku za obitelj u kojoj on živi, ali i ujedno i za društvo jer ta osoba nije funkcionalna, nezdravo se ponaša i ne privređuje. S druge strane kako prepoznati ovisnost kod mladih. Pa dobna granica u kojoj se može definirati ovisnost kod neke osobe je dvadeset godina starosti. Kaže se da pušaći, ukoliko su počeli pušiti redovito s dvanaest ili trinaest godina, već se s dvadeset godina deklariraju kao ovisnici. Noviji oblik ovisnosti predstavljaju društvene mreže, tj. raznorazni oblici nemoći da nadiđemo virtualni svijet. Danas postoje klinike koje liječe tu ovisnost što ujedno potvrđuje aktualnost i raširenost ovisničkog ponašanja o društvenim mrežama.
Kako možemo pomoći osobi koja je ušla u svijet ovisnosti? Kako roditelji mogu pomoći djeci ili čak djeca njima?
Veći je problem ukoliko su roditelji sami ovisnici. Nažalost se i to događa jer danas je počast ovisnosti o alkoholu iznimno velika. Ovisnik vrlo često degradira cijelu obitelj, a djeca znaju nesvjesno kopirati oblik ponašanja. Ukoliko se oni osjećaju frustrirano, nesretno ili se žele dokazati pred roditeljima da su kao oni, onda vrlo često znaju posezati za istim oblikom ponašanja. Budući da roditelj često ne želi prestati, nema snagu ni volju onda tolerira to vlastitom djetetu. Roditelji moraju kontrolirati vrijeme koje njihovo dijete provodi na društvenim mrežama. Nažalost, osnovnoškolci provode od pola sata do dva sata vikendom, u srednjoj školi to već preraste na pet-šest sati tjednom, a vikendom i do dvoznamenkaste brojke. Strašni su to podatci. Mnogo je ispraznih i problematičnih sadržaja koji invazivno utječu na mozak. Roditelji bi trebali imati veću kontrolu. Neshvatljivo je da neki roditelj djeteta u osnovnoj školi ne zna šifru djetetovog mobitela i ne kontrolira što dijete gleda. To je po meni neprihvatljivo.
Jesu li predavanja koju su održana u našoj školi dio nekog preventivnog programa?
Tako je, da. Program prate resorno ministarstvo i lokalna zajednica. Godinama surađujemo s gradom i županijom.
Gdje se predavanja sve provode?
Radim u ustanovama, kao vanjski suradnik, koje se bave prevencijom i liječenjem problema svih vrsta poremećaja ponašanja tako da predavanja održavam u odgojnim ustanovama, dječjim domovima, Centru za socijalnu skrb i zatvorskom sustavu. Provodimo terapijski rad s djecom i mladima osnovnoškolske dobi, negdje od šestog ili sedmog razreda pa do punoljetnosti. Mladima je nužno potrebno da budu obuhvaćeni nekim oblikom preventivnog djelovanja pa se mi kao udruga civilnog društva time i bavimo.
I za kraj, kojom porukom ili mišlju se s nama danas opraštate?
S tom mišlju da se uvijek iznova ističete, da ste originalne i neponovljive osobe, da imate priliku nešto u ovome svijetu stvoriti. Kad otkrijete svoje sposobnosti, svoje originalne talente, imate mogućnost usrećiti sebe i usrećiti one oko sebe. Ljudski razvoj i dostojanstvo ljudske osobe raste tim više što ste više u stanju uočiti dostojanstvo i vrijednost druge osobe, onoga pored sebe. A da biste to mogli, morate željeti prihvatiti sebe kao originalnost i ulagati samo dobro u vrednote svojeg vlastitog života.
Lana Eterović
Najnoviji komentari