Kišni utorak, blagdan Svetoga Nikole i 109. proslava Dana naše, škole, odnosno 6. prosinca 2022., bili su prigoda za intervju s glavnom i odgovornom osobom u našoj školi, ravnateljicom Željkom Ninčević. Dok su ostali učenici sujdelovali u kreativnim radionicama, naš novinar Filip škrobica razgovaro je s ravanteljicom o prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti škole u Slatinama.
Već 109 godina ova škola obrazuje i odgaja Slatinjane i možemo reći da je najvažnija institucija u mjestu. U ovu školsku zgradu su išli naši pradjedovi i prabake i slobodno možemo reći da je obiteljska škola.
Što biste nam Vi, kao najvažnija osoba u školi, rekli o počecima škole?
– Kao prvo, sretan ti Dan škole i nadam se da ti je nešto donio sveti Nikola. A što se same škole tiče, znamo da je počela s radom daleke 1913. godine i sve informacije koje imamo o počecima školstva u Slatinama zahvaljujemo Školskoj kronaci. To je svojevrstan ljetopis, nešto kao društvena mreža prošloga stoljeća. U njoj je zapisano da je školska zgrada 30. 09. 1913. blagoslovljena od lokalnog svećenika don Grgura Lukasa, a prva učiteljica je bila Marija Jozić. Tako znamo da je prve školske godine bilo upisano čak 97 učenika od čega je čak 13 neuspješno završilo razred. Kronaku su počeli pisati prvi učitelji i upravitelji škole, no osim informacija o školi, bilježile su se i informacije o povijesnim zbivanjima u Slatinama, kao i u širem okruženju u razdoblju od 1913. do 1952. godine. Vrlo zanimljiv izvor informacija.
Osmogodišnja škola, kakva smo danas, postajemo šk. god. 1953./54., a od 1960. djelujemo kao Osnovna škola Dinko Šimunović. 50 godina nakon osnutka, odnosno šk. god. 1963./64., pripojeni smo splitskoj Osnovnoj školi Đermano Senjanović, to je današnja Osnovna škola Marjan, kao njeno područno odjeljenje. I konačno, godine 1997. postajemo samostalna Osnovna škola Slatine.
Kroz povijest su se mijenjala društvena uređenja, države, broj učenika, no naša škola je uvijek zadržala najvažniju ulogu u mjestu.
Bogata i zanimljiva povijest škole i našega mjesta je sigurno i poticaj za sadašnjost. Što biste nam mogli reći o današnjoj školi? Što biste rekli, po čemu bi se naša škola trebala razlikovati od drugih škola?
– Naša škola ne samo da bi se trebala razlikovati od drugih škola, već se i razlikujemo po mnogo čemu. Mi smo najmanja škola po broju učenika među školama grada Splita, imamo samo 55 učenika, a zapravo bih rekla da smo po aktivnostima bogatiji od puno većih škola. Istaknula bih kao posebnost višegodišnju provedbu Erasmus projekata s kojima smo počeli još 2018. godine projektom Inovativni pristupi podučavanju i učenju – suvremene metode i IKT u kreativnoj učionici 21. stoljeća i to nam je otvorilo kasnije sva vrata u svijet. Provedba tog projekta je bila prije korone i iskustva iz tog projekta su nas pogurala u smjeru uporabe IKT-a i omogućilo nam lakšu prilagodbu na online nastavu. Na tečajevima s tog projekta smo učili primijeniti IKT u nastavi i razvijati digitalne vještine te poticati kreativnost što nam je neizmjerno pomoglo u organizaciji online nastave. Zahvaljujući tom prvom projektu smo uspostavili suradnju s mnogim europskim školama, npr. njemački učitelji koji su u studenom boravili u našoj školi na job shadowingu su rezultat suradnje s jednog od tih prvih tečajeva.
Trenutno završavamo provedbu Erasmus projekta Teaching and Learning Upgrade vrijednosti oko 15 000 eura koji je uključivao mobilnosti učitelja i prenošenja znanja na vas učenike i druge učitelje. Započeli smo i s provedbom novog Erasmus projekta naziva Krive su pčele u partnerstvu s Osnovnom školom Nove Jarše iz Slovenije. Vrijednost tog projekta je oko 60 000 eura i po prvi put ovakav Erasmus projekt će uključivati mobilnosti i vas učenika. Sljedeće nastavne godine će učenici putovati u dva navrata u Sloveniju, u Ljubljanu, te će surađivati s učenicima iz slovenske škole tako da očekujemo puno različitih aktivnosti.
Posebno bih istaknula četiri projekta koja trenutno provodimo u suradnji s Centrom izvrsnosti Splitsko dalmatinske županije: Rast – interdisciplinarni program koji uključuje pitanja zaštite okoliša i održivog razvoja, potom CIMAJ zbog kojeg i provodimo ovaj intervju i ti si jedan od članova našeg školskog CIMAJ tima, onda Dalmatinski suvenir vezan za rad naše Učeničke zadruge Prizidnica te posljednji, Čuvari baštine vezan za očuvanje kulturne, prirodne i povijesne baštine. Sva četiri projekta su prihvaćena za financiranje na natječaju Centra izvrsnosti SDŽ i kroz ovu godinu ih moramo dovršiti. Bit će, već i je, puno aktivnosti, a posebno bih istaknula i suradnju s Udrugom za očuvanje kulturne i prirodne baštine Slatine koji nas savjetuju i pomažu nam u provedbi projekata.
Naglasila bih da nijedan projekt ne bi bio ovako uspješan da nemamo podršku cjelokupne zajednice, od Mjesnog odbora Slatine, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Slatine koje je npr. organiziralo vatrogasne vježbe, ali i edukativne igre i različite aktivnosti, pa do suradnje s lokalnim poduzetnicima koji su nam izašli u susret kod organizacije različitih događanja tijekom Projektnog tjedna kad smo ugostili dvoje njemačkih učitelja i 30 slovenskih učenika i učitelja te su nam pomogli oko organizacije ručkova, vožnje brodom do Splita i sl. A najbolju suradnju imamo s roditeljima. Evo, baš nam je nedavno u školi bio tata, gospodin Vlado Andrijolić, koji je održao radionicu kuhanja i učio nas je spremati brujet od boba, ugora, grdobine i morskog pasa. Naši zadrugari pripremaju online kuharicu tradicionalnih jela, pa smo spojili ugodno s korisnim.
Puno je stvarno aktivnosti i to svakoga dana, a meni se najviše sviđa što u školi postoji jedno posebno zajedništvo. To je nešto što velike škole možda nemaju u mjeri u kojoj mi imamo, i baš su nam strani gosti skrenuli pozornost na našu prisnost, suradnju, kako se svi dobro poznajemo i kako smo na jedan način jedna velika obitelj i mislim da zato i sve tako dobro funkcionira u našoj školi.
Spomenuli ste koronu i online nastavu. Što mislite, da nije bilo korone, koliko bi naša škola još napredovala u svim projektima i općenito?
-Vjerujem da bi sve bilo puno lakše i bolje da nije bilo korone. Svi smo nekako bili zakočeni, cijeli obrazovni sustav se suočio s velikim izazovima. Sigurno bi bilo više suradnje uživo s međunarodnim školama, putovanja, druženja i razmjene dobrih iskustava. No, korona nas je naučila cijeniti nastavu uživo i sve ono što smo prije prihvaćali zdravo za gotovo. Sad mi se čini da puno više cijenimo sve.
Mislite li da je korona dosta utjecala na učenike na način da su se puno više opustili, sve je bilo opuštenije i fleksibilnije. Na primjer, uvijek se moglo kasniti na online sat pod izlikom da nam internet ne funkcionira i slično. Je li po Vašem mišljenju, korona utjecala na naše znanje i naše vještine?
-Mislim da je, ali onda opet, mislim da bismo svi trebali biti odgovorni na način da ozbiljno shvaćamo svoje obveze i dužnosti. Važno je shvatiti da ne učimo zbog ocjene, već da bismo stekli neka znanja i vještine koje ćemo cijeli život nadograđivati. Oni koji su imali želju i volju, učili su unatoč nekim zaprekama. Sad smo se vratili u školu i nadam se da ćete nadoknaditi nešto što ste možda propustili i da ćete dobro napisati Nacionalne ispite u ožujku. Znam da vam je to stresno, ali će to biti način da vaši roditelji i vi i mi kao obrazovni radnici steknemo uvid kako zaista stojimo s usvajanjem ishoda.
Kad malo bolje pogledate, moju generaciju je uhvatio i učiteljski štrajk i korona i sad Nacionalni ispiti.
-To je jedan izazov za tvoju generaciju. Mogu vam samo reći da unatoč raznim izazovima i nedaćama, može se ostvariti uspjeh. Iz svakog iskustva se može izvući nešto pozitivno i korisno.
Možemo reći da su dobri učenici davali sve od sebe i tijekom korone, no što je s učenicima koji možda nisu imali podršku i kojima je online nastava bila puno teža?
-Slažem se da je online nastava imala određenih izazova i da je u jednoj mjeri ovisila i o podršci roditelja. Svjesna sam da to nije bilo jednostavno, ali jednostavno nije bilo izbora. Mi smo pribjegavali online nastavi samo kad smo baš trebali upravo zato jer smo svjesni da je komunikacija uživo neusporediva i nemjerljiva s online nastavom. Iskreno se nadam da se korona više nikad neće ponoviti i da će sva djeca dobiti najbolju moguću priliku za obrazovanje. Nadam se više nikad nećemo biti zatvoreni u tim svojim malim okruženjima i da ćemo sada puno više komunicirati i pružiti svim učenicima podršku koju zaslužuju.
Što biste rekli da vam je najveći izazov kao ravnateljici?
-Organizacija rada škole je priličan izazov mada smo mi mala škola pa je to još uvijek nekako puno jednostavnije nego kod velikih škola. Izazov je imati dobre i kvalitetne odnose sa svim dionicima, roditeljima, učiteljima, učenicima i naravno s predstavnicima lokalne i gradske vlasti. Izazov je dobiti i neka dodatna sredstva koja bi nam omogućila unapređenje škole. Konačno su riješeni i imovinsko pravni odnosi vezano za školu te je škola uknjižena na Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Split na Grad Split što će nam omogućiti i pokretanje nekih projekata vezanih za uređenje i održavanje škole, možda apliciramo za neke europske projekte i svakako planiramo nešto oko energetske obnove, a sve ćemo naravno dogovoriti s Gradom Splitom.
Znamo da ste prije bili nastavnica Prirode, Kemije i Biologije u našoj školi. Na što ste najponosniji u svom radu kao učiteljica Kemije i Biologije, a na što kao ravnateljica?
Ja sam uvijek uz redovnu nastavu, vodila i program Eko škole, znaš da imamo dijamantni status međunarodne Eko – škole. Tri godine zaredom sam vodila ekipu od četiri učenika na Državna natjecanja i bili su vrlo uspješni. Vodila sam i učenike u Göteborg u Švedsku, bili smo odabrani kao finalisti Međunarodnog natjecanja Volvo Adventure, isto vezano za ekologiju. Bili smo tjedan dana u Göteborgu i predstavljali smo naš projekt među 11 najboljih projekata iz cijeloga svijeta. Bilo je genijalno! To mi je ostalo u sjećanju kao neki super uspjeh naših učenika.
Koja je to bila generacija? Tko su bili ti sretnici?
-To je bila generacija učenika: Ana Ljubica, Sando Jažo i Stela Puđa, kad su oni bili u 8. razredu.
Znači, oni su bili zlatna generacija!
-Oni su stvarno bili izvrsni i tamo nam je bilo nezaboravno i predivno.
Niste nam rekli koji je Vaš uspjeh kao ravnateljice?
-To me tek očekuje! Ne znam što bih ti rekla. Pomozi mi, što ti vidiš kao uspjeh, nešto što sam ja dobro napravila?
Ja bih rekao da ste Vi osoba koja nekako upravlja školom iz sjene, utječete na organizaciju, uvijek u svemu sudjelujete, a ne želite biti u centru pozornosti, ono više potičete timski duh.
-Hvala ti! Posao ravnatelja je da u sve bude uključen, moraš uvijek znati što se sve događa. Zovu te stalno i za sve, od toga da je nestalo krede, da se pokvarila klima u nekoj učionici do nekih većih problema. Tako da ima stvarno puno izazova. A za uspjeh, ne znam, ja sam nekako najviše angažirana oko Erasmus projekta, za pisanje samih projekta što je stvarno velik posao. A upravo ti projekti su digli školu na jednu malo veću razinu, otvorili je za suradnju s drugim europskim školama, a mislim da je to povezivanje na međunarodnoj razini jako važno.
Dotaknuli smo se prošlosti i sadašnjosti, a imate li kakvih planova za budućnost?
-Ja bih htjela malo smršaviti. (Smijeh).
Mislio sam na školu.
-Planovi za budućnost. Kad bih imala neograničeno sredstava, napravila bih čudesa. No, nemam, stoga moram biti kreativna s ovim što imamo. Ako me pitaš što bih željela, evo, ja bih željela da imamo još koju učionicu, da sudjelujemo u još kojem Erasmus projektu, da svi učenici imaju osiguranu marendu u školi jer znam da su ti uvijek gladan. To će navodno uskoro i biti osigurano. Uglavnom, svašta bih željela, a prvenstveno da imamo više učenika. Ukratko, što se planova za budućnost tiče, željela bih da se brendiramo kao jedna project based škola, odnosno škola koja učenje povezuje s projektnim aktivnostima i povezuje razne projekte kojima potiče razvijanje vještina 21.st.
Spomenuli ste da kao škola nemamo puno sredstava. Zanima me, kad bi se možda s Gradom Splitom osigurao prijevoz učenika iz obližnjih mjesta, Arbanije i Mastrinke, imali bismo puno više učenika i samim time i veća financijska sredstva za sve planove i projekte. Vidimo da se broj učenika smanjuje, evo u razredu jedne od mojih sestara je samo troje učenika.
-Malen broj učenika je uvijek izazov s kojim se suočavaju i druge škole u županiji i u cijeloj zemlji. Kod nas se broj učenika uglavnom kreće oko brojke 60, sad je trenutno 55 učenika, no nadamo se dogodine većem broju. Što se tiče prijevoza, bilo je prethodnih godina nekih razgovora i s Gradom Splitom, no nažalost nismo uspjeli naći rješenje. Poštujući Državni pedagoški standard, ne ispunjavamo uvjete o 5 km udaljenosti od škole za više razrede i 2 km za niže razrede, a djeca iz Arbanije i Mastrinke pripadaju drugom upisnom području. Naše upisno područje su samo Slatine koje su pod upravom Grada Splita, dok su obližnja mjesta pod upravom Grada Trogira. Kad bi prijevoz bio riješen, vjerojatno bismo imali puno više učenika. Bilo bi lijepo kad bi roditelji iz drugih otočnih mjesta prepoznali našu školu kao kvalitetnu i ciljano upisivali djecu u OŠ Slatine. Mi ćemo rado primiti sve učenike odsvuda, mi smo stvarno posebna škola i puno radimo, ne samo u nastavi, već i u raznim projektima i aktivnostima. Imamo stvarno odlične učitelje koji se stručno usavršavaju i koji prate sve nove obrazovne trendove i rade s učenicima s posebnim potrebama, redovnim učenicima, nadarenim učenicima kao što si ti, kojima je potrebama i dodatan poticaj da bi izrazili svoju darovitost. Posebno se posvećujemo i našim učenicima s teškoćama, na drugačiji način.
Potvrdio bih da smo posebna škola i da imamo učitelje koji puno traže i puno daju.
-Vjerujem da će Vam i ovi Nacionalni ispiti dati određenu povratnu informaciju kako stojite s kojim predmetom, koliko je i kakvo vaše znanje iz pojedinog predmeta neovisno o ocjeni koju imate.
Draga ravnateljice, hvala na razgovoru i nadam se da ćemo imati prilike za još koji razgovor.
Hvala i tebi, baš mi je bilo ugodno razgovarati s tobom.
Najnoviji komentari