S obzirom da je novi zadatak našeg projekta bila reportaža, proveli smo dane i sate u razmišljanju što bi bilo zanimljivo istražiti, a onda nam je sinula ideja… Odlučili smo posjetiti Institut za oceanografiju i ribarstvo zbog toga što je povezan s Marjanom i njegovim životinjskim (morskim) svijetom, a to je ono na čemu se naš projekt i temelji. Radi se o vrlo zanimljivoj temi.
Dogovorili smo susret i uputili smo se na Marjan u posjet Institutu koji je zaista zanimljiv – impozantna građevina koja u svojim prostorijama krije jedan novi, nama potpuno nepoznat svijet. Građevina je izgrađena 1930.g. i zadržala je svoju izvornu namjenu.
Zaljubljenici u arhitekturu zasigurno bi uživali u prizoru. U posljednje vrijeme Institut i njegovi djelatnici znatno se više uključuju u školske projekte kako bi prošili svijest i znanja o njemu i o njegovom području djelatnosti te kako bi potaknuli, kako se oni nadaju, buduće istraživače. U Institutu nas je dočekala dr.sc. Iva Žužul Vrgoč koja se bavi područjem mikrobiologije.
Prvo nas je odvela u obilazak knjižnice koja bi impresionirala svakog knjiškog moljca, pa možda čak i one koji nisu veliki ljubitelji knjiga, što zbog njenog povijesnog aspekta, što zbog velike i raznolike kolekcije.
Gospođa Iva tamo nam je održala konciznu i jasnu prezentaciju o Institutu, čime se on bavi, na koje se odsjeke dijeli te je odgovorila na pitanja koja su nas zanimala. Vjerujte mi na riječ, pitanja je bilo mnogo. Saznali smo, između ostalog, koje su ribe najčešće u našem moru, čega se najviše lovi te koji je zapravo jedan od glavnih zadataka Instituta. Glavni mu je zadatak kontrolirati broj izlova kako se ne bi naštetilo biološkom svijetu, a opet, kako bi se zadovoljile potrebe ljudske populacije. Jedno od rješenja tog problema svakako su uzgajališta riba.
Poslije cijele te priče otišli smo u obilazak Laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju, jedan od osam dostupnih laboratorija gdje nas je dočekala iskusna dr. sc. Slavica Matijević koja iza sebe ima mnogo zanimljivih i uspješnih znanstvenih radova te 25 godina radnog staža.
Gospođa Matijević uspjela je nama, osnovnoškolcima, na adekvatan i vrlo jasan način približiti jako zahtjevne teme o kojima mi još jedno duže vrijeme nećemo učiti. Hoćemo li se ikada tijekom školovanja dotaknuti teme njezinog izlaganja, ovisit će o našim budućim životnim odabirima. Radeći na projektu Marjan za Marjan, vjerujem da će neki od nas otkriti nove interese i, zašto ne, jednoga se dana baviti upravo ovakvim istraživanjima. Kad bih vam točno htjela objasniti o čemu se radi, a da pritom ne zbunim ni sebe ni vas čitatelje, laički bih rekla da se bave istraživanjem bioloških i kemijskih procesa koji se svakodnevno događaju na kopnu, samo u morskom okolišu (npr. „morskom fotosintezom“).
Gospođa Matijević pokazala nam je uređaje kojima se u Institutu koriste za utvrđivanje parametara vezanih za istraživanje, usporedila neke uređaje starije i nove generacije. Pričala nam je o putovanjima brodom na koja istraživački tim odlazi i istražuje parametre na određenim mjestima. Takva putovanja traju minimalno 15 dana i zahtijevaju 10 do 15 kompetentnih djelatnika. Ta nam je tema bila posebno zanimljiva.
Iduća, ujedno i naša zadnja postaja, bila je Laboratorij za mikrobiologiju – laboratorij dr.sc. Ive Žužul Vrgoč. Doktorica nam je opet na vrlo predan i jednostavan način objasnila čime se tamo bave. Vidjeli smo riblji akvarij, mrjestilište, hladnjake za čuvanje uzoraka i zidove pune dosta kompliciranih uputa koje diktiraju kakvi uvjeti trebaju biti, koji su obavezni koraci za provođenje eksperimenata te ostalih raznih podsjetnika.
Nadamo se da je naša reportaža pomogla pojedincima, zaljubljenicima u more, koji sebe možda vide na ovakvim radnim mjestima. Mi smo otišli puni dojmova i poklona koje su nam ljubazni djelatnici Instituta uručili. Ovaj nam je posjet otkrio jedan potpuno novi svijet, osvijestio nam činjenicu da je priroda doista čarobna i da se puno toga „nevidljivoga“ događa pred nama. Vjerujem da ćemo naš Marjan i naše more nakon ovoga zaista promatrati drugačijim pogledom.
Chiara Mjeda
Najnoviji komentari