Novinarska ekipa Osnovne škole kralja Zvonimira ove godine sudjelovala je na međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji Enter u okviru programa CIMAJ pri Centru izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije. Dvodnevna konferencija bila je pravi primjer razmjene znanja, vještina i primjera dobre prakse u području odgoja i obrazovanja i povezanih industrija. Zabilježili smo kamerom sve zanimljivosti i novosti, a posebnu pozornost posvetili smo ovogodišnjim predavačima koji su nam otkrili dojmove s konferencije, ali i kako je to raditi s darovitom djecom, s kojim se sve izazovima u obrazovanju susreću… Pred naše kamere spremno su stale Sandra Lacić, Iva Erak i Ivana Bandić Štrbac, Tamara Banović, Baiba Vsocka i Alona Lukasenoka, Marica Brzica, Natalija Ćurković, Sandra Vuk i Zdenka Jerković.
Sandra Lacić – Tema predavanja: Računamo u kemiji (Inovativne metode u STEM području)
Koliko su važne ovakve konferencije za sve one koji sudjeluju u radu s darovitim, ali i svim ostalim učenicima?
Naravno da su jako važne, pogotovo radi razmjene iskustava i prvenstveno unaprjeđuju rad s djecom onima koji rade s darovitom djecom.
Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u radu s darovitom djecom?
Rekla bih da u svom dugogodišnjem radu ih nije baš bilo puno, no bilo ih je nekoliko
i naravno da su oni u svakom slučaju utjecali na to da moj rad bude kvalitetniji. Tako da radeći s njima, kako su se oni razvijali razvijala sam se skupa s njima i ja.
Kako prepoznati darovito dijete?
Mislim da ih je jednostavno prepoznati, oni se sami otkriju.
Kakva su Vaša iskustva u motiviranju učenika na rad?
Svakodnevno se trudim motivirati ih na rad. Pokušam osluhnuti što oni žele i trebaju te se trudim prilagoditi njima prvenstveno; ne očekujem da se oni prilagode meni.
Što mislite, koji je najveći izazov u obrazovanju?
Mislim da je najveći izazov motivirati učenike i zadobiti njihovu pozornost.
Što mislite o digitalizaciji – pomaže li Vam ili odmaže?
Moram biti iskrena, ja sam veliki zagovornik digitalizacije nastave. Mislim da u mnogočemu može pomoći. Predajem kemiju pa mi je pokus jako bitan, no kada u nekim situacijama nisi u mogućnosti izvesti eksperiment iz različitih razloga, vrlo jednostavno ga mogu snimljenog učenicima prikazati. Na taj način mogu nastaviti dalje raditi jer su učenici to ipak vidjeli. Također, kada učenici nisu u mogućnosti biti na nastavi, vrlo jednostavno mogu doći do materijala s nastave te pratiti nastavu iz svog doma u realnom vremenu. Tako da mislim da s COVID-om taj oblik rada neće nestati nego da će uvijek ostati jednim dijelom nastave.
Mislite li da je online nastava iza nas ili da tek stiže?
Nadam se da je online kao isključivi oblik nastave definitivno iza nas, ja to želim vjerovati, ali uvijek će ostati jednim dijelom nastavnog procesa upravo u ovim situacijama koje sam maloprije opisala.
Kako se učitelj u redovnom razrednom odjelu može posvetiti darovitom djetetu?
Mislim da je to poprilično teško s obzirom na to da imamo u jednom razrednom odjelu različite učenike; one prosječne, one kojima je potrebna pomoć i naravno darovite. Mislim da na redovnoj nastavi to nije baš jednostavno, ali zbog toga imamo organizirane druge oblike nastave odnosno rad s takvim učenicima kroz izborne predmete, dodatnu nastavu, izvannastavne aktivnosti i slično. Mislim da se tako puno više može postići s darovitom djecom nego na redovitoj nastavi.
Koji su najveći izazovi u obrazovanju u narednih 10 godina?
Možda kako zadržati pažnju učenika. Svjedoci smo da u zadnje vrijeme učenici jako kratko vrijeme mogu zadržati pažnju na određene aktivnosti pa mislim da će to biti najveći izazov te kako ih motivirati i dobiti njihovu pozornost.
Koje su glavne poruke koje ova konferencija poručuje onima koji rade s djecom, posebice darovitom?
Moja glavna poruka im je da ustraju na putu kojim su krenuli.
Iva Erak i Ivana Bandić Štrbac – Tema predavanja: Digitalni život škole – djeca i knjiga se vole (Inovativne metode u nastavi jezika)
Odakle se rodila ideja da dvije škole iz Trilja i Zagreba surađuju?
Prvo je bilo prijateljstvo, jer je ono najvažnije. Moja kolegica iz OŠ Trilj i ja smo davno studirale, zajedno smo uživale na predmetu koji se zove Dječja književnost. Iako nas je život odveo na različita mjesta, i dalje smo htjele nastaviti naše prijateljstvo, i dalje smo voljele knjige, jedna više pa je završila i za knjižničarku. Kako je došla sva ta digitalizacija i svi ti digitalni programi odlučile smo se povezati i rekle smo: “Hej, hajmo probati”, izabrale smo knjigu Ružna petorka. Knjiga govori o tome kako je bitna unutarnja ljepota, kako su važne unutarnje osobine i onda smo zajedno čitale učenicima i svih naših pet učenika pod imenom Ante zaključili su da nije bitno kakav tko ima nos, oko, uho ili nožni palac, nego je bitno jesu li dobri, pristojni, kulturni i odlučili smo nastaviti našu suradnju.
Kakav trajni učinak ima digitalizacija na djecu?
Za sada vidimo pozitivan učinak, naši učenici su shvatili da nisu jedini u razredu, da postoje drugi gradovi, mjesta, profesori, učenici, sada tražimo naše prijatelje na karti pa već u 2.r. možemo na karti pronaći Zagreb, Trilj, Rijeku, Split… širimo naše vidike u kulturnom smjeru, a digitalni alati su učenike privukli u knjižnicu.
Kakve su razlike u odgovorima učenika iz Zagreba i iz Trilja?
Npr. ispred moje škole vozi tramvaj, a u Trilju ih nema i to je prvo iskustvo kad izađeš iz škole i vidiš razlike. Moji učenici nemaju priliku imati domaće životinje dok u Trilju protrči koja koka. Razlike u životnim uvjetima, kod nas češće pada snijeg, a u Trilju se spakiraju i već za sat vremena su na moru; razlika je sredina, dijalekata i narječja.
Tamara Banović – Tema predavanja: Kako prepoznati darovite učenike?
(Inovativne metode u radu s darovitim učenicima)
Koliko su važne ovakve konferencije za sve one koji sudjeluju u radu s darovitim, ali i svim ostalim učenicima?
Svaka konferencija, pa tako i ova, od velikog je značaja za sve obrazovne djelatnike jer imamo priliku izmijeniti iskustva s drugim kolegama. Osobno, na ovim konferencijama trudim se upoznati druge kolege koji imaju sličan interes u radu s učenicima kao i ja, jer razmjena iskustava svakako pridonosi boljem radu u učionici, a konkretno radu s darovitima. To je jedan izazov za sve nas i ovakva jedna konferencija je sigurno u Hrvatskoj trebala da pokrene sustav da se malo više bavimo učenicima koji imaju potencijalnu darovitost.
Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u radu s darovitom djecom?
Već 4-5 godina sudjelujem u radu Centra izvrsnosti iz prirodoslovlja i oni su motivirali mene i moju kolegicu iz OŠ „Josip Pupačić“ u Omišu da na početku 7. razreda učenici pišu jedan malo složeniji test, koji provjerava opću inteligenciju, i nekakve zadatke iz biologije i kemije. One koji iskoče na tom testu malo usmjeravamo na složenije problemske zadatke te učeničke istraživačke projekte kroz različite aktivnosti. Oni s tim radovima redovito sudjeluju na državnim natjecanjima iz biologije, a zatim ih upućujemo u Centar izvrsnosti gdje je već sad sigurno 15-ak učenika iz naše škole. Tako da trudimo se, idemo polako nekakvim sitnim koracima, ali zadovoljni smo.
Kako prepoznati darovito dijete?
Kako predajem kemiju i biologiju, u 5. i 6. razredu već vidimo koji učenici imaju malo veći interes za prirodoslovlje pa nam onda upravo taj test bude prvi pokazatelj tko malo dalje iskoči. Naravno, to ne znači da će se svatko tko uspješno riješi taj test i razvijati u tom smjeru jer darovitost treba njegovati i graditi. Ako samo ostane na papiru, bez dodatnog rada i učenika i mentora, to se dijete vjerojatno nikada neće u potpunosti razviti kao što bi moglo da od početka ima dobru podršku.
Kakva su Vaša iskustva u motiviranju učenika na rad?
Ako imate uspjeh s učenicima jedne generacije i oni onda sudjeluju u nekim važnim projektima, idu na razna natjecanja, malo putuju i tako upoznaju nove učenike iz drugih škola te ako promoviraju taj svoj rad po školi, već dogodine imamo „Možemo li i mi ove godine sudjelovati u nekakvom istraživačkom radu, možemo li i mi raditi s darovitima?“ Tako da mislim da učenici zapravo jedni druge najbolje motiviraju.
Koliko nove metode rada mogu podići zainteresiranost kod učenika za određeni predmet?
Apsolutno mogu. Reforma školstva, što se tiče predmeta kemije i biologije, definitivno je omogućila bolji pristup učenju. Mislim da to zapravo potiče kod učenika njihov osobni razvoj, bilo da su to daroviti učenici ili oni koji imaju prosječne sposobnosti u pitanju.
Koji su najveći izazovi u obrazovanju?
Izazovi u obrazovanju su u prvom redu odgojiti jednog dobrog i pristojnog čovjeka. Mislim da onda svi ovi rezultati drugi se na to mogu samo nadograditi.
Što mislite o digitalizaciji – pomaže li vam ili odmaže?
Digitalizacija definitivno pomaže. Vidjeli smo svi da su se za vrijeme pandemije oni koji su imali malo razvijenije IKT vještine bolje snašli, ali definitivno ne smije digitalizacija biti svrha sama sebi nego mora biti u svrhu obrazovanja. Trebala bi biti pomoć, ne isključivo kao metoda rada koja se koristi. Tako da digitalizacija da, no samo u svrhu obrazovanja i dozirano.
Mislite li da je online nastava iza nas ili da tek stiže?
Nadam se da je iza nas, možda u nekakvoj budućnosti ako nas zateknu nekakvi novi virusi. Mislim da bi u tom slučaju svi bili spremni, no to naravno želimo svi izbjeći maksimalno. Online nastava nam je definitivno omogućila napredak u radu. Sve što smo mi o digitalizaciji slušali na različitim seminarima i edukacijama nije došlo do izražaja dok to nismo morali jednostavno preko noći početi koristiti, tako da smo nešto iz toga i naučili.
Kako se učitelj u redovnom razrednom odjelu može posvetiti darovitom djetetu?
Vrlo teško. Budući da radimo u uvjetima s velikim brojem učenika, moramo uspjeti pomiriti one prosječne učenike, one koji imaju poteškoće i one koji su daroviti. Tako da iz mog iskustva to radimo kroz dodatnu nastavu, izvannastavne aktivnosti te volontiranjem u svoje slobodno vrijeme.
Koji su po Vašem mišljenju najveći izazovi u obrazovanju u narednih 10 godina?
Isto kao i sada – odgojiti zadovoljne, zdrave ljude, mentalno zdrave ljude, i to nam je tek preduvjet da bi se mogli graditi svatko u svom smjeru i području prema interesu učenika.
Koje su glavne poruke koje ovim putem želite prenijeti na one koji rade s djecom, posebice darovitom?
Svim kolegama želim da ustraju u svom radu. Trenutno jesmo u jednoj teškoj situaciji, gdje se posao učitelja ne cijeni dovoljno, gdje su neke druge vrijednosti na snazi poput društvenih mreža, no mislim da samo trebamo biti ustrajni. Naš put s djecom je spor, no učenici uistinu prepoznaju i entuzijazam i volju nastavnika. Mi smo ti koji ih trebamo usmjeriti u odabir svoje budućnosti i zanimanja, tako da samo budite ustrajni.
Baiba Vsocka and Alona Lukasenoka – Theme: The role of Ogre techical school in developing gifted students’ skills (Educational experience across EU)
How important are the conferences for all the people that work with gifted, but also all the other students?
(Koliko su važne ovakve konferencije za sve one koji sudjeluju u radu s darovitim, ali i svim ostalim učenicima?)
For us this is just the start when it comes to conferences. We come form Latvia and this is our first time to be on a this big conference and in a different country. I hope that we will have a good experience and maybe even get some new contacts for our Erasmus+, have more things to talk about with our students and more information about working with gifted kids. We don’t use the expression „gifted kids“ in our school, we prefer to use the expression „more motivated kids“. I hope that this will be a good expreience that we can bring back home to Latvia, something that we can talk to our colleagues about.
(Za nas je ovo samo početak što se tiče konferencija. Dolazimo iz Latvije i ovo nam je prvi put da smo na ovako velikoj konferenciji i to u drugoj državi. Nadam se da ćemo imati dobro iskustvo i možda imati neke nove kontakte za naš Erasmus+, imati više tema za naše učenike i više informacija oko toga kako raditi s darovitom djecom. Mi ne koristimo izraz „darovita djeca“ u našoj školi, preferiramo koristiti izraz „više motivirana djeca“ Nadam se da će ovo biti dobro iskustvo koje možemo odnijeti doma u Latviju, da našim kolegama možemo pričati o tome.)
How can you recognise a gifted child?
(Kako prepoznati darovito dijete?)
Alona: I would say that I can see „sun“ in their eyes. During class, they are always more curious than others and they always ask many questions.
(Rekla bih da vidim „sunce“ u njihovim očima. Oni su na satu uvijek znatiželjniji od ostalih i uvijek pitaju mnogo pitanja.)
What’s your experience in motivating students to work?
(Kakva su vaša iskustva u motiviranju učenika na rad?)
Alona: Well, we start off with small talk, face to face, during class and after class. It’s mostly about how the teacher can see something more in them. I don’t know, we just talk and talk as much as it takes.
Baiba: We try to have different activities and competitions that will help them improve their skillwork and we also have Erasmus+ that is maybe their motivation.
(Prvo to bude razgovor, licem u lice, tijekom i nakon sata. To najviše bude o tome kako učitelj vidi u njima nešto više. Ne znam, samo razgovaramo i razgovaramo koliko god je potrebno. Trudimo se imati razne aktivnosti i natjecanja koji će im pomoći da poboljšaju svoje vještine te imamo Erasmus+ koji im je možda motivacija za rad.)
Which methods do you use to motivate them?
(Koje metode rada koristite da biste podigli njihovu zainteresiranost?)
Baiba and Alona: We offer them many competitions, not just from math and languages but also competitions where they can make different things. We are an ocasionally education school so all of our students learn about professions and we also think that by offering them participation in comeptitions we motivate them to study more. They also have the ability to study abroad in different europian countries so we would think that’s a big motivation for them.
(Pružamo im razna natjecanja, ne samo iz matematike i jezika već i natjecanja gdje mogu izrađivati stvari. Mi smo škola povremenog obrazovanja tako da oni svi uče o profesijama te mislimo da će ih mogućnost sudjelovanja u natjecanjima motivirati da više uče. Također, imaju mogućnost da odu u druge europske države kako bi učili tako da bih rekle da ih i to dosta motivira.)
What are the biggest challenges in education for you?
(Koji su po Vašem mišljenju najveći izazovi u obrazovanju?)
Alona: I would say that staying positive is quite hard. I personally work and live with the thought that I can improve my work through my students. I believe that this way i can become a better teacher.
(Rekla bih da je ostati pozitivan jako teško. Ja osobno radim i živim s razmišljanjem da svoj rad mogu poboljšati kroz svoje učenike. Mislim da ću na taj način postati bolja učiteljica. )
How long are you staying in Croatia?
(Koliko ostajete u Hrvatskoj?)
Baiba: We are unfortunatly staying only till Sunday. Our flight is on Sunday, but we did visit Split, Trogir and Klis Fortress.
(Nažalost ostajemo samo do nedjelje. Tada nam je let, no obišli smo Split, Trogir i Tvrđavu Klis.)
Marica Brzica – Tema predavanja: Integracija i korelacija nastavnih sadržaja kroz inovativne metode poučavanja (Inovativne metode u STEM području).
Kakvi su Vaši dojmovi o konferenciji?
Evo, pred krajem drugog dana smo i mogu reći da mi je srce stvarno ispunjeno. Na jednom mjestu su se okupili stručnjaci koji rade s darovitim učenicima i lijepo je da postoji konferencija koja okuplja i darovite učenike i stručnjake koji s njima rade i omogućavaju ustvari da kroz primjere prakse unaprijedimo svu nastavnu praksu. Tako da su dojmovi i više nego dobri, odlični.
Koliko su ovakvi događaji važni za sve one koji sudjeluju u radu s darovitim učenicima, ali i svim ostalim učenicima?
Vrlo su važni zato što prateći što se događa u svijetu, naravno imali smo i strane izlagače i upoznali smo neke strane obrazovne sustave i primjere iz prakse koji su primjenjivi u našem radu, izvlačimo najbolje ono što čujemo i primjenom u našem nastavnom procesu unaprjeđujemo rad cijelog razrednog odjela, a ne samo učenika koji su daroviti. Direktno djelujemo na sve učenike i svi napredujemo u znanju i u edukaciji.
Skrbi li hrvatski obrazovni sustav o darovitim učenicima?
Nažalost, sada trenutno kad vratimo film unazad i ne baš. Jako je loša situacija pogotovo otkad je izvršena inkluzija učenika s teškoćama. Nekako se više osvrćemo radu s učenicima s teškoćama nego darovitim učenicima. Oni su nekako na rubu jer su sami sposobni obaviti sve što im zadamo. No, nedavno su izišle smjernice za rad s darovitim učenicima i nadamo se da će sve to krenuti u nekom pozitivnom smjeru i da će se baš te promjene vidjeti okom, da će se te promjene i dogoditi.
Zašto je matematika hrvatskim učenicima bauk?
Matematika je učenicima bauk zato što je matematika predmet koji traži pažnju, traži koncentraciju, traži razmišljanje i traži neki konstantni rad bez kampanjstva. Danas je život jako brz i učenici vole neka brza rješenja, vole utipkati sve u kalkulator,a matematika nije takva. Traži mir, traži vrijeme i traži jako dobru koncentraciju.
Koje strategije, metode i načine proučavanja koristite da biste zainteresirali one učenike koji ne razumiju matematiku?
Ja sam otkrila projekte. Znači projekti, razne razine: školski, međuškolski, županijski, državni i međunarodni. Sve ih uključujem u međunarodne projekte, školske projekte. Oni se tu nađu i bave se onim elementima koji su njima bliski, u kojima su dobri i jako dobro sam s njima uspostavila suradnju. Također manipulativna sredstva, one male igrice. Onda oni rade rukama i to jako dobro utječe na usvajanje matematičkih koncepata. Web alati – učenici digitalnog doba obožavaju web alate. Proučavanje matematičkih koncepata kroz te web alate stvarno daju najbolje rezultate, a ja, evo, ako se osvrnem na grupni rad u učionici, on je izvrstan. Za sve učenike je izvrstan jer oni tad surađuju i ako nešto ne znaju dobiju potporu svojih vršnjaka. Znači, njihova međusobna suradnja i grupni rad.
Koji su po Vašem mišljenju najveći izazovi u obrazovanju u narednih deset godina?
Kao učitelj-profesor matematike mislim da je najveći izazov osigurati stručni kadar, a pogotovo kadar što se tiče deficitarnih zanimanja. Znamo da nema učitelja matematike, fizike i tih STEM područja. Ako ne budemo imali stručni kadar, mislim da će to obrazovanje ići nizbrdo. Brzina ovog vremena, brzina novih promjena, tehnologije i brzi stil života naravno da će se negativno odraziti, posebno na STEM predmete koji ne vole tu brzinu već sustavnost, razmišljanje i vrijeme.
Natalija Ćurković – Tema predavanja: Umrežavanje kao osiguranje kvalitete sustava
Kakvi su Vaši dojmovi o konferenciji?
Jako mi se sviđa jer je drukčija od ostalih sličnih konferencija u području obrazovanja. Jako mi se sviđa što sudjeluju učenici, jer obično na konferencijama nema učenika, a stalno govorimo o učenicima, a učenika nigdje, tako da mi je drago što sudjeluju učenici.
Jeste li zadovoljni atmosferom i biste li nešto promijenili?
Atmosfera je odlična i to je svakako nešto zbog čega se ljudi iznova vraćaju na ovu konferenciju tako da ne treba ništa mijenjati.
Najveći izazovi u obrazovanju, što mislite, koji su?
Naše obrazovanje ima jako puno izazova, ali ono što ja mislim jest da mi imamo jako kvalitetne učitelje i nastavnike i da oni sigurno u svakodnevnom radu pronalaze način da te izazove uspješno riješe.
Što znači umrežavanje u odgojno-obrazovnom sustavu?
Umrežavanje znači kao prvo suradnju u kojoj moraju svi oni koji surađuju preuzeti svoj dio odgovornosti i svatko odraditi svoj dio, a slično je i u nekakvoj suradnji koju imate u timskom radu u učionicama gdje svatko mora preuzeti svoj dio odgovornosti.
Što dobrog učitelja čini dobrim učiteljem?
Dobre učitelje čini dobrima preuzimanje autonomije u radu, jer sve one promjene koje su se događale u obrazovnom sustavu išle su prema tome da učitelji imaju sve veću autonomiju, a ono što mi vidimo da učitelji često ne konzumiraju autonomiju i previše se oslanjaju na ono što im govore drugi, na materijale koje im pripremaju drugi itd. Mislim da kad učitelji počnu koristiti svoj puni potencijal i preuzmu potpunu odgovornost i autonomiju u svom radu, da će zapravo oni na taj način preobraziti obrazovni sustav.
Sandra Vuk – Tema predavanja: Zašto ne znamo brendirati? (Webučionica 4.0) (Izazovi online nastave)
Kakvi su Vaši dojmovi o konferenciji?
Odlično je! Ima jako puna zanimljivih predavanja, ali nažalost nisam stigla otići na sve radionice jer su se istovremeno događale.
Imate li kakav prijedlog za buduću konferenciju, biste li nešto promijenili?
Da, da ne bude sve u isto vrijeme, da ne traje tako dugo i da se svi predavači drže svog vremena – kad im zvoni znači da zvoni.
Koliko su važne ovakve konferencije za sve one koji rade s darovitim djecom?
Općenito su konferencije na kojima su prosvjetni djelatnici jako bitne radi izmjene iskustva i moramo se nakon dvije godine pandemije redovito viđati, upoznavati i razgovarati.
Što Vi mislite zašto je matematika hrvatskim učenicima bauk?
Pa nije bauk, nego mislim da je treba više oživotvoriti i učenicima dopustiti da sami dođu do rješenja, da se malo pomuče. Mislim da je jako bitno istaći ako učenici nemaju predznanja iz razredne nastave, da je u višim razredima strašno teška i matematika, ali i ostali predmeti.
Kakve strategije, metode i načine koristite kako biste zainteresirali učenike za nove tehnologije?
U mom razredu nema tehnologije pa ih samim time ne mogu poučavati novim tehnologijama, ali što se tiče matematike nastojim sve oživotvoriti, apsolutno sve što rade.
Kako zainteresirati učitelje za korištenje novih digitalnih alata i novih tehnologija i poučavanju?
To se trudimo kroz projekt Webučionica. Pokušavamo najsuvremenije i nešto najnovije u obrazovanju kroz svoje znanje prenijeti ostalim učiteljima.
Po Vašem mišljenju, koji su najveći izazovi u obrazovanju?
To što ste vi mladi otišli daleko od nastavnika i profesora i što možete muljati, lagati na sve moguće načine jer nastavnici ne znaju da muljate. Zbog toga treba prvo educirati učitelje kako bi oni napali vas znanjem.
Zdenka Jerković – Tema predavanja: Govorim kada učim i kada se igram (Inovativne metode u nastavi jezika)
Vaši dojmovi o konferenciji?
Meni su super ovakva događanja. Bila sam na više različitih konferencija i svaki put imam jedno lijepo iskustvo.
Jesu li Vaša očekivanja ostvarena?
Jesu, i više nego ostvareni.
Koliko su važne ove konferencije za sve one koji sudjeluju u radu s darovitim učenicima?
Mislim da su jako važne, da možemo puno naučiti svi skupa. Sad sam upravo bila na predavanju za darovite učenike i mogu reći da sam zadovoljna. Bilo je tu baš zanimljivih stvari i iskrica koje ću sigurno, neke od njih, na jedan drugačiji način primijeniti u radu.
Kako prepoznati darovito dijete u radu?
Kada počnemo s radom možemo reći da su sva djeca pomalo darovita na neki način, a darovito dijete najčešće ćemo prepoznati po radoznalosti, znatiželji koju ono pokazuje tijekom nastave i u svakom trenutku.
Kakvo je Vaše dosadašnje iskustvo u radu s darovitim učenicima?
Susrela sam do sada dosta potencijalno darovitih učenika. Ne mogu reći da su bili baš onako registrirani kao daroviti učenici, ali mnogi od naših učenika su daroviti i oni to pokazuju kroz različita područja.
Koje inovativne metode koristite u radu s darovitim učenicima?
Ima puno metoda koje se mogu koristiti u radu s darovitim učenicima. To su uglavnom metode koje omogućuju svakom učeniku da može dati rješenje koje će biti dobro, koje će biti drugačije. Znači postavljati zadatke otvorenog tipa, istraživačke zadatke. Doći će do izražaja upravo ta kreativnost gdje će svi učenici imati mogućnost da pokažu nešto dobro.
Koje su poruke koje ovim putem želite prenijeti na one koji rade s djecom, posebice darovitom?
Pa ja bih pozvala sve učitelje da se prijavljuju na ovakve konferencije. Znam da mnogi učitelji rade puno toga, a nisu pokazali svoj rad. Pozvala bi ih da se ne boje, da dođu i da su sve ideje dobrodošle i to je zapravo naše bogatstvo – razmjena iskustava i ideja.
Nika Klišanin, Luka Kunac, Lana Pranjić, Debora Bojanić
Najnoviji komentari