U našoj Osnovnoj školi Marjan ugostili smo članove Javnog društva za upravljanje Park-šumom Marjan: gospođu Antonelu Čmrlec, iz Službe promocije i edukacije i komunikacijskih aktivnosti, te gospodina Tomislava Milasa koji je u Društvu zaposlen na radnom mjestu stručnog suradnika šumara.
Susreli smo se s njima jer nam oni mogu dati odgovore na pitanja koja zanimaju nas, sudionike projekta Marjan za Marjan, a, vjerujemo, i sve ostale koji vole naš Marjan.
Za početak, gospođo Čmrlec, recite nam čime se točno Javna ustanova za upravljanje Park-šumom Marjan bavi?
– Javna ustanova za upravljanje Park-šumom Marjan upravlja područjem Marjana. Marjan je zaštićen Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske u kategoriji park-šume, što je jedna od 9 kategorija zaštićenih područja u Hrvatskoj. Prema definiciji, park-šuma je prirodna ili sađena šuma namijenjena odmoru i rekreaciji građana. Osnovne su funkcije Javne ustanove, odnosno ono što ona štiti, biološka raznolikost, nadziranje stanja u park-šumi, nadziranje stanja prirode, ali i kulturnih dobara i građevina. Kao što znamo, na Marjanu imamo dosta problema s nelegalnom gradnjom. Ono što je dosta važno za moju službu promoviranje je vrijednosti park-šume, prirodnih i kulturoloških dobara i isto tako edukacija građana. Kod edukacije se najviše ide na skupine najmlađe dobi, tamo imamo temelje za usađivanje emocionalne povezanosti.
Spomenuli ste, kao jednu od zadaća Ustanove, nadzor nad zaštićenim dijelovima prirode Park-šume i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Splita. Znači li to, gospodine Milas, da nije cijela Park-šuma zaštićena? Koje su ostale zaštićene prirodne vrijednosti na području Splita?
– Zaštićeno područje šire je od šume, obuhvaća oko 300 hektara površine, a sama šuma, prema najnovijem programu gospodarenja, zauzima 169 hektara. Uglavnom, u cijelom zaštićenom području trebaju se poštovati postulati Zakona o zaštiti prirode koji se propisuju za svako zaštićeno područje. Što se tiče ostalih zaštićenih vrijednosti, mi, Javna ustanova, osim Park-šume Marjan nadziremo i Sustipan, koji je više izoliran, ali svakako dio Park-šume. Ostalim zaštićenim vrijednostima se ne bavimo.
Nadzor uključuje poštivanje i primjenu Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o unutarnjem redu Park-šume. Pretpostavljamo da se to odnosi i na bespravnu gradnju koja je, osobito u poslijeratnom razdoblju, doživjela svoj procvat. Jeste li imali takvih slučajeva? Ne mislimo pritom na izgradnju stambenih prostora, ali možda ugostiteljskih objekata, nekakvih malih objekata…
– Nas dvoje se ne bavimo toliko time, ali postoje slučajevi i iz bivše i iz ove države. A jedna je od službi Javne ustanove Služba nadzora i protupožarne zaštite, oni imaju jednog glavnog čuvara i četiri čuvara te oni nadziru područje nepravilnosti i sve situacije na terenu – promet, bespravnu gradnju, nepropisno parkiranje, itd… Sve to ide na Službu nadzora, koja to dalje prijavljuje i pokušava riješiti te probleme. – istaknuo je gospodin Milas.
Upravo ste spomenuli protupožarnu zaštitu. Što točno obuhvaća vaš godišnji plan protupožarne zaštite?
– Mi se ne bavimo izravno tim područjem, ali znamo da naši kolege svake godine imaju novi plan. Izrađuju plan djelovanja službe te imaju motritelje koji provjeravaju protupožarne planove za svaki ugostiteljski objekt. Obavezno je da svaka ustanova ili ugostiteljski objekt ima svoj plan. – rekla nam je gospođa Čmrlec.
U djelokrugu Odsjeka biološke zaštite, njege i očuvanja Park-šume obavljaju se stručni poslovi zaštite i očuvanja šuma, a to se, naravno, odnosi i na biljni i na životinjski svijet. Gospodine Milas, koje su biljne vrste najraširenije na Marjanu? Koje su najugroženije?
– Kod stabala najdominantniji je alepski bor, svi znamo da je to umjetno zasađena šuma koja je nekada bila šuma hrasta crnike i crnog jasena koji je kasnije nestao zbog djelovanja čovjeka. Dakle, umjetno je zasađen alepski bor koji sada treba služiti kao početni korak za vraćanje na staru vegetaciju. On je zapravo tu da razbije kamenito tlo na kojem samo on i može rasti. Sada se, pogotovo na sjevernoj strani, pojavljuje crni jasen, česmina. Jasena ima dosta, a česminu treba njegovati jer je najugroženija. Imamo dvije dominante vrste grmlja, a to su lemprika i zelenika, koje su toliko preuzele vodstvo da skoro ništa drugo ne može i rasti. Brzo ćemo krenuti u fazu istraživanja svih vrsta koje se nalaze na Marjanu.
Posljednjih je godina aktualno pitanje, tj. problem potkornjaka. Kako je potkornjak došao do Marjana? Koje su vrste stabala najviše stradale?
– Mediteranski potkornjak je sekundarni štetnik, on u prirodi napada stabla koja su već bolesna ili u fazi odumiranja. Prema nalazima Hrvatskog šumarskog Instituta poklopilo se nekoliko faktora, svakako je jedan od njih sušno razdoblje koje dosta ošteti stabla. Godina je bila povoljna, što je dovelo do pretjeranog razmnožavanja potkornjaka. Potkornjak u Hrvatskoj nikada prije nije napravio ništa slično. Znali smo da, kada se pojavi skupina od 10 stabala koja naglo pocrvene, to mora biti potkornjak, ali nismo znali gdje je ušao. On prođe kroz gornje grane, napravi štetu i izađe za dva tjedna. Kada on izađe, počne raditi štetu na ostalim stablima, što se također ne može uočiti jer se ne vidi gdje je ušao, a stablima treba 2-3 tjedna da pocrvene. Srećom, odmah smo reagirali i uspješno zaustavili potkornjaka. Marjan je prvi slučaj u Hrvatskoj, te su na primjeru Marjana i ostali diljem Hrvatske uspjeli zaustaviti problem na vrijeme. – istaknuo je gospodin Milas.
Postoji li, gospodine Milas, neki drugi način borbe protiv tog kukca osim sječe stabala?
– Nažalost, ne postoji.
Koliko je hektara šume uništeno potkornjakom?
– To će se tek procijeniti u budućnosti, nije napravljeno istraživanje. No, ne bi se trebalo govoriti koliko je hektara šume uništeno, već koliko je stabala posječeno, onih koja su zapravo bila bolesna, onih koja nisu itd.. – objasnio je gospodin Milas
Gospodine Milas, kako se šuma može najbrže obnoviti?
– Radi se na tome da se šuma prorijedi, uklanjaju se bolesna stabla, ostavljamo ona koja su najkvalitetnija te onda od tih kvalitetnih dobijemo zdravu šumu.
Koliko životinjskih vrsta ima svoje stanište na Marjanu? Pročitali smo na vašim mrežnim stranicama da je jedan od zadataka Ustanove i čuvanje i praćenje divljači. O kojim točno životinjskim vrstama govorimo?
– Ima kuna, lisica, sova, šišmiša, itd… Prije par godina pojavio se i jedan vepar koji je preplivao do Marjana. Ubrzo ćemo raditi istraživanje o sovama i šišmišima te gdje se točno nalaze na Marjanu. – rekao nam je gospodin Milas
Ugrožavaju li lisice, koje ste upravo spomenuli, one koji na Marjan dolaze trčati, voziti bicikl, šetati?
– Po meni, kao i svaka divlja životinja, lisica bježi od ljudi, no treba paziti. Kod lisica je visoka frekvencija pojave bjesnoće, no to se rješava cjepivima, tabletama, itd. Ako je netko vidi na Marjanu, mislim da je se ne treba bojati, samo neka je ne provocira. Ako vidite vepra, e to je već opasno… – upozorio nas je gospodin Milas.
Gospođo Čmrlec, proučavajući vašu mrežnu stranicu, vidjeli smo da postoji i Odsjek edukacije. Čime se on bavi?
– Odsjek edukacije bavi se edukacijom djece i građana, najviše su to uvijek djeca, najmlađe dobne skupine, predškolci i mlađi osnovnoškolci. Mi smo u Službi formirali nekoliko tematskih programa vezanih za kulturnu baštinu i tradicije. Marjan je prilično važan građanima Splita. Jedan od programa na koji smo najviše ponosni jest „Blago našeg Marjana“, namijenjen učenicima četvrtih razreda osnovnih škola. Svake godine u suradnji s Gradom Splitom kroz taj program prođe 1700 djece. Imamo dječji Dan Marjana, predškolske programe… Ono što je dobro za starije i srednjoškolce jesu posjeti marjanskim crkvicama te tzv. program „Marjan u književnosti i književnost na Marjanu“, jer znamo da su brojni književnici dobili inspiraciju iz Marjana te su pisali o njemu. Ono što u zadnje vrijeme nastojimo što više spominjati dvije su nove edukacijske staze napravljene tijekom projekta „Marjan 20,20“, a to su Priča o Marjanu i Staza babe Marte. Te dvije staze pokrivaju cijeli Marjan. Priča o Marjanu bavi se kulturološkim znamenitostima, a staza babe Marte posvećena je geologiji, suhozidima i prirodnoj baštini.
I još jedno pitanje za kraj. Zanimalo nas je kako je najviši vrh Marjana (Telegrin) dobio ime?
– O njegovom nazivu postoje dvije priče. Prva je da je na Marjanu postojao telegrafski stup i da su po tome vrh nazvali Telegrin. Druga je priča da je ime nastalo po iskrivljenom talijanskom nazivu pellegrino, što bi značilo hodočasnik. Marjan je oduvijek bio sveto brdo te se na njemu puno hodočastilo. Marjan sada ima 9 crkvica koje su u funkciji, a prije ih je bilo i preko 20. Marjan je uvijek bio hodočasničko područje, ljudi su se zato penjali na vrh. – objasnila nam je gospođa Čmrlec.
Hvala vam što se za nas odvojili malo svoga vremena. Odgovorili ste nam na dosta zanimljivih pitanja. Vašoj Ustanovi i našem projektu zajednička je briga i ljubav prema Marjanu pa se nadamo da ovo nije posljednji put da se susrećemo. Pozdravljamo vas do neke sljedeće prilike.
Chiara Mjeda