Select Page

Običaji i tradicija postoje koliko i čovjek. I danas smo svjedoci ostataka nekih starih običaja i vjerovanja, a jedno od zanimljivijih su sigurno – poklade.

Vrlo ćemo teško pronaći osobu koja nije upoznata s ovim običajem, a njeguje se diljem svijeta. No, znamo li kada je započelo, zašto i što zapravo predstavljaju maškarane povorke pune šarenila, smijeha, igre i zabave?

Poklade svoje korijene vuku još iz pretkršćanskoga razdoblja, a prvenstveno su imale magijski karakter. Prerušavanjem, sipanjem pepela, velikom bukom i sličnim simbolima, valjalo je otjerati zimu, demone i zle sile te „očistiti“ dušu, zaštititi stoku, usjev i domove od svega lošega kako bi nova godina i novo proljeće donijelo blagostanje i mir. Nakon kristijanizacije, u srednjem vijeku, sasvim očekivano i nimalo začuđujuće, Crkva je pružala otpor takvim poganskim običajima i vjerovanjima. Srećom, ovaj se građanski neposluh prema društvenim i vjerskim sponama, ipak zadržao. Ludovanje, nepoštivanje spolnih i ostalih društvenih tabua, svoj je termin rezerviralo u veljači, neposredno prije korizme, kao razdoblje „dopuštenog“ grijeha koje se odmah nastavlja pokorom i pokajanjem.

Logično, u pokladno vrijeme ljudi se prepuštaju kojekakvim tjelesnim, ali i duhovnim „grijesima“ kako bi dovoljno razuzdali duh i tijelo i što lakše podnijeli dugih četrdeset dana korizmenog posta.

 Već od kraja srednjega vijeka, pokladne se povorke i maškarane zabave, u svojim najrazličitijim oblicima, počinju širiti gradovima katoličke Europe. Najprije u Italiji, a zatim i u Francuskoj, Njemačkoj pa i u našoj maloj Hrvatskoj. Tada se razvija ideja da maškare nisu samo prilika za zabavu, već se maskama izrugivalo i kritiziralo javne osobe i aktualne događaje, odnosno ljudi su pronašli način kako nekažnjeno otkriti što im smeta i što bi trebalo mijenjati. Otkrićem Novoga Svijeta, povorke su se uobičajile i na američkom tlu. Ali u nešto drugačijem obliku – karnevalima najljepših maski, plesnih zabava koje su i danas poznate i prepoznatljive.

Da i mi svoga konja za trku imamo, svjedoče brojni karnevali i pokladne povorke diljem naše domovine. Možda je najvažnije spomenuti riječki karneval ili samoborski fašnik. Međutim, jedna od najstarijih tradicija na domaćem tlu, krije se u malom mjestu između Splita i Trogira – našim lijepim Kaštelima.

Upravo smo se tim povodom, obilježavanjem 211. kaštelanskog krnjevala, zaputili na razgovor ugodni s članovima KKU Poklade. U topli prostor Udruge, odmila zvan Zahod, uveli su nas predsjednik Ante Šuško i gospođa Ana Šegvić. Domaćini su nas dočekali veselog raspoloženja i iznijeli nam sve podatke o ovogodišnjoj krnjevalskoj povorci. Naravno, zanimale su nas sve aktivnosti i proces izrade likova, a oni su nam temeljito pojasnili pojedinosti o svojoj Udruzi i pripremama, te nas čak i uveli u prostor u kojem se izrađuju maske i strogo čuvani „krnje“.

Kako i priliči, krenuli smo od početka. Da bi se kvalitetno i na vrijeme izvela zamišljena povorka, pripreme za istu započinju mnogo prije samog Pokladnog utorka. Mjesecima prije osmišljavaju se ideje i prikupljaju prijedlozi, kao i prijave za sudjelovanje u povorci. 

Vladavina maškara započinje predajom ključeva Grada lokalnoj Udruzi, što simbolizira ludovanje i razuzdanost jer vlast u gradu preuzimaju maškare. Prednost imaju djeca pa se nekoliko dana prije povorke za odrasle, organizira dječja povorka, a ove godine obilježavao se 43. dičji krnjeval, što ga naširoko čini najstarijim dječjim karnevalom, a u našem dječjem krnjevalu sudjeluju tri osnovne škole: Osnovna škola Bijaći, Osnovna škola Filip Lukas i Osnovna škola Ostrog, svi kaštelanski gradski i privatni vrtići kao što su Čarobni Pianino, Sunce moje malo te dom za nezbrinutu djecu, Maestral. Svaka povorka ima oko tisuću sudionika, a odabir maski prepušten je odgojiteljicama i učiteljicama u suradnji s roditeljima. Sada već tradicionalno postoji i dječji krnje kojemu se, kao i onom „velikom“ čita osuda, a svoje grijehe plaća plamenom, priča nam Ana Ševgić, suorganizatorica krnjevala.

Nakon razgovora o malima, na red su došle i one prave, velike maškare. O tradiciji dugoj 211 godina, razgovarali smo s predsjednikom Udruge, Antom Šuškom. Glavni čovjek KKU Poklade, pričao nam je o tradiciji i samom osnutku Udruge koja djeluje već četrdeset godina, a posebno je smatrao važnim istaknuti kako su kaštelanske maškare po mnogočemu posebne i razlikuju se od ostalih maškaranih povorki po svijetu. Najprije je vidljiva razlika u nazivu, navodi Šuško, jer često čujemo mnogo toga o karnevalima, maškaranim povorkama s osmišljenim plesnim točkama u kojima se komentira izgled i maštovitost pojedine maske, a jako malo o krnjevalima. Kaštela su posebna jer njeguju tradiciju krnjevala, koji se, naveli smo, pojavljuje pred kraj srednjega vijeka, događaja vezanog uz satiru i izrugivanje dnevnih i političkih tema te ih na humorističan i podrugljiv način i prikazuje u povorci. „Sve što se u godini dogodilo, a utjecalo je na život zajednice i države u kojoj živimo, prikažemo kroz svoje točke u povorci“, ističe gospodin Ante, predsjednik Udruge.

Zanimalo nas je i koliko su se promijenile okolnosti organizacije, posjećenosti i zainteresiranosti lokalnog stanovništva za ovaj događaj s obzirom da se i struktura društva u gradu promijenila pa je malo vjerojatno da tema povorke može ostati u granicama lokalne zajednice i da će netko od doseljenika razumjeti zašto se lokalci izruguju s određenom osobom iz mjesta.

Da je organizacija sve teža i kompliciranija, potvrdio nam je i sam Šuško. Naime, svake se godine povećava obujam administrativnog posla, ali uvijek ih, kaže, ohrabruje zainteresiranost i posjećenost lokalnog stanovništva koja je kroz sve ove godine, već 211, ostala skoro pa jednaka. Ljudi uvijek žele vidjeti povorku i točke koje su marljivo izrađivali članovi Udruge zajedno s akademskim kiparom Mislavom Katalinićem i Goranom Smojverom, žele kupiti Maškadur, jedini tiskani satirični časopis na ovim prostorima koji u svom sadržaju nudi razne rubrike: šale, humoristične stripove, ironične i satirične tekstove koji mahom govore o lokalnim ridikulima, ali i općim društvenim i političkim temama. Žele vidjeti krnju koji zadnjih nekoliko godina plijeni pažnju i državnih medija zbog svoje provokativnosti i neobičnosti te čuti za što je sve taj nesretnik osuđen, pričaju nam. Tako smo imali priliku vidjeti i čuti kako, nakon čitanja osude, u plamenu gore brojni hrvatski, ali i strani političari. Ove su godine tu čast imali svima nam dobro poznati Aleksandar Vučić i Vladimir Putin.

Već dugi niz godina, kaštelansku povorku, svojim prisustvom, obogaćuju i razni gosti kojih je svake godine sve više. Među njima vrijedi istaknuti, kaže Šuško, slovenske zvončare, Riječane, Mađare, goste iz Gospića, Korenice, BiH, Primoštena, Trogira i brojne druge, a ne zaostaju ni naši u putovanjima i izletima na ostale karnevalske povorke pa tako najčešće i najradije odlaze u Rijeku, grad s najvećim hrvatskih karnevalom, Samobor, Sloveniju i brojna druga mjesta, a svugdje su srdačno dočekani te njihov rad i tradicija pobuđuju veliki interes drugih karnevalskih udruga.

Razdoblje zabave i ludovanja završava poznatom maškaranom povorkom i bogatom trpezom na kojoj su obavezni kaštelanski makaruni, uštipci i neizostavne krafne. Pokladni utorak kraju se privodi zabavom pod maskama koji samo rijetki propuštaju.

Na samom smo kraju razgovora zaželjeli puno uspjeha u daljnjem radu, a organizatori su iskoristili priliku i pozvali sve zainteresirane mlade ljude da se priključe ovoj, definitivno, posebnoj priči, Udruzi koja nudi mnogo zajedničkih druženja, putovanja, smijeha i lijepih uspomena. Srcem punim nade da se ova dvjestogodišnja tradicija neće izgubiti, napustili smo Zahod, a mladima poručujemo: Dođite, sudjelujte jer – bolje da propadne selo, nego običaj!

 

Josipa Viljac i Vanesa Bertić