Osvrt na film Dražen
Kad smo saznali da idemo gledati film Dražen u kino, nisam bila oduševljena. Biografski i sportski filmovi mi nisu baš zanimljivi, ali odlučila sam ovom filmu dati šansu.
Moram priznati da prije gledanja filma nisam znala puno o Draženu Petroviću, osim da je bio poznati hrvatski košarkaš i da je puno značio našoj zemlji. Nakon gledanja ovog filma, stvarno mi je postao pravi heroj! Film Dražen mi je pokazao koliko je bio uporan, koliko je volio košarku i koliko je bio spreman žrtvovati sve za svoj san.
Na početka filma upoznajemo ga kao upornog dječaka iz Šibenika kojem je stariji brat uzor u igranju košarke. Film je uspješno dočarao ugođaj odrastanja u Šibeniku sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Zanimljivo je i kako film prikazuje njegovu ljubav prema košarci, ali i koliko je bio usamljen i koliko je morao žrtvovati da bi postigao svoj san.
Posebno mi je ostao u sjećanju dio kad odlazi u Ameriku. Tamo su ga stavili na klupu, što je za njega bilo strašno jer je u Europi bio prava zvijezda. Ali onda se preselio u New Jersey i počeo igrati u NBA ligi. Bilo mi je žao što je imao problema s ozljedama, ali ni tada nije odustao od igranja za Hrvatsku, iako je to bilo opasno za njega. Bilo je jako emotivno gledati koliko se boji za obitelj zbog Domovinskog rata jer to pokazuje koliko je volio svoju obitelj i zemlju.
U filmu se spominje i Draženov ljubavni život, ali je sve to bilo sporedno u usporedbi s košarkom. Prvo je bio s pjevačicom Sanjom Doležal, a onda je volio skromnu djevojku Renatu koja ga je pratila skoro cijelu karijeru. Putovala je s njim u Španjolsku, a onda i u Ameriku, ali je s vremenom postala jako usamljena. Kad su se rastali, baš mi je bilo žao jer se u filmu prikazuje koliko je Dražen bio nježan i osjetljiv, ali isto tako odlučan da bude najbolji košarkaš. Kraj filma, kad putuje iz Poljske i ima tu zadnju vožnju s novom djevojkom Klarom, stvarno me pogodio. Njegov život, sav taj put i trud, sve što je prošao da bi bio najbolji u košarci, sve je stalo u taj jedan trenutak.
Film mi se svidio puno više nego što sam očekivala. Jedino mi je žao što nisu prikazali više o igranju za hrvatsku košarkašu reprezentaciju i sudjelovanje na Olimpijskim igrama 1992. godine.
Kraj filma me baš dirnuo jer su Draženovi američki suigrači i agent pričali o njemu i o tome kakav je bio kao osoba. To me podsjetilo da je on bio više od košarkaša – bio je netko tko je svima bio uzor i inspiracija.
Film je stvarno jako dobar i puno sam naučila o Draženu Petroviću, iako mislim da bi bio još bolji da je redatelj Danilo Šerbedžija stavio malo više detalja o njegovim važnim košarkaškim trenucima. Unatoč svemu, ipak bih preporučila svima da pogledaju film jer nam pokazuje koliko je važno vjerovati u sebe i ne odustajati!
Emanuela Škrobica
Najnoviji komentari